Почетна МУЗИКАŽIVOT U MRTVOJ PRIRODI

ŽIVOT U MRTVOJ PRIRODI

од Паланка данас
0 Коментари

Toksičnost rokenrola može se isključivo zalečiti samim
rokenrolom. U stihijskim novotarijama, poput izuma veštačke
inteligencije koja, nahranjena od strane čoveka, kao iz rukava vadi sve
tražene podatke i pokušava nanovo ubacivati nove slojeve, kako u
muzici, tako i u ostalim segmentima umetnosti, jednostavno dodavši
sve ono što jedan original i ne bi smeo imati. Uzeti dušu originalu, da bi
se istom produžio vek trajanja, odnosno da bi vaskrsao u muzičkom
smislu, to je kao kada bi u slikarstvu na poznatim platnima umetnika
koji vekovima više nisu među nama, ali njihova dela traju, ista novim
detaljima osvežavala da bi privukla pažnju. Prosto, ako muzički album
pre trideset, četrdeset ili pedeset godina objavljen pod imenom pod
kojim je prvobitno objavljen ima 7 numera, kada mu se dodaju, kao neki
bonusi, da bi duže trajao, te sve to izađe na deset i više numera, to više
nije to. Važi kako za CD izdanja tako i za striming platforme.

Tokom ove godine izašao je popriličan broj albuma koji su
navodno čamili u nekakvim studijima, bili višak na albumu i slično.
Naravno da je produkcija i te kako uznapredovala, te nove numere od
pre više decenija sasvim ovosavremeno zvuče. Bogatstvo zvuka počesto
oduzima samu lepotu izražavanja umetnika u onom vremenu kada je
muzičko delo i nastalo. Ono što je takođe simptomatično je da je maha
uzelo i objavljivanje većeg broja kavera, odnosno obrada numera od
drugih izvođača u popriličnom vremenskom razmaku. Ipak, postoje
stvari koje su neponovljive, gde greške čak i simpatično zvuče, ali imaju
moć noseće poruke u istima. Siguran sam da Veštačka Inteligencija
može savršeno uklapati note i davati više nego pristojnu muziku bez
ikakvih pogrešaka, ali sem zagarantovane sterilnosti muzičkog
izvođenja, ne može udenuti suštinski angažman koji se rađa iz socijalno
kulturoloških zahteva koji stoje pred umetnikom. Čemu vodi da vrsni
poznavalac programiranja može putem računara, odnosno njegovih
savremenih alatki, a i da nema sluha za muziku, može objavljaviti
muzičke numere pod njegovim imenom. Znam da nije lako živeti u
društvima u kojima se neguje prosečnost, gde se traži isključivo
zadovoljavanje formaliteta i nesuvisli statistički broj podataka koji
govori o kvalitetu života. Život je, ipak, uvek negde drugde.
Rokenrol se neće vraćati na ove prostore iz prostog razloga što
nikada nije ni otišao. U manjem ili većem obimu bio je zastupljen, kako
godinama unatrag, tako i decenijama unazad, na svim medijima koji,
kako tako, u svojim programima imaju i muziku. Ista svakako ne donosi
neki profit, ali nije ni izdaleka tako izdašna kao informativna
propaganda koja se valja u etru ili na ekranima tv stanica. Oduvek su
muzički urednici imali tu privilegiju, da li zbog svog zaista odličnog
poznavanja same muzike, ili su bili u pitanju neki drugi razlozi, da

kreiraju muzički ukus ili neukus šire publike. Ma šta se mislilo o radiju,
isti je nadživeo i televiziju, internet, jutjub, odnosno to je i dalje medij
koji je apsolutno ravnopravan sa ostalim. Obaška to što je lako
pristupačan, može se slušati gotovo svugde. Pre četrdeset godina bilo je
u nas gotovo nemoguće uhvatiti neke muzičke radio stanice do ispod
Avale, a sada u svakom zemaljskom sokaku moguće ih je slušati. Ali,
pitanje je da li to što sada poseduju takav spektar dometa, imaju i
nekadašnji nivo.
Lepota i kvalitet muzičkih portala je u tome što pored pisanog
teksta mogu preneti i video zapise, tako da čitaocu mogu doneti
kompletni ugođaj. Sama širina tekstualnog zapisa tako dobija veći
uzmah, ali i neposrednu kontrolu onoga o čemu je pisano. Sama
validnost ispisanog teksta leži u živosti istoga i na licu mesta ocene
samog čitaoca/slušaoca. Bez da je reč o pozitivnoj ili negativnoj
zabeležbi kritike u vidu komentara, najbitnije je da nije reč o
ravnodušnom, nezainteresovanom, tekstu. Pošteno, već ako se ne
može pomoći u nečemu, može li se barem odmoći. Glupo je biti
beskoristan. Šalim se, naravno.
U nas i našem okruženju ima dosta bendova koji pokušavaju se
izdići iznad te prosečnosti, uporno želeći da budu bar malo drugačiji,
smisleniji u muzičkom izražavanju, ne u scenskom izgledu ili nebuloznim
izjavama za kojekakve tabloidne ispise. Njihov problem delom leži i u
tome što nisu svi iz velikih centara, što su podalje od umišljenih velikih
scena ili onih ljudi koji su umislili da se razumeju u muziku i da su
bogomdani da svojim recenzijama nekome pomognu, a nekome
odmognu. Stvar je ukusa da li vam se nešto dopada ili ne. O istima se ne
raspravlja. No, činjenica je da se u vreme koštanja i prodaje svega i

svačega, na bogatoj trpezi rokenrola, moglo probrati i kvalitetnih
izdanja. Ili barem drugačijih u odnosu na već viđene klišee.
Svesno neću navoditi bendove na koje mislim da imaju pored
muzičkog potencijala i volju da istraju i pod ovim podnebljem pruže
nešto drugačiju, svežiju, ali njihovu, autorsku muziku. Nema veze
odakle je bend, svakako je sa ovog sveta, a pristalica sam da uz talenat i
rad, isti isplivaju kad tad. Razumem i njihovu srdžbu što smatraju da im
se posvećuje malo pažnje u tzv. medijskom prostoru, da bi hteli da to
bude više, brže i prisetim se uvek pesme grupe Queen Želim sve i želim
sada, no i oni su svesni da to ne prolazi. Nadam se da će i oni bendovi,
koji počinju, i pored minornog kvaliteta koji poseduju, dobiti barem
neku malu crticu na nekom muzičkom portalu, čisto kao početnu
podršku, a vreme će već pokazati sve. U slučaju uspeha, oni to neće
zaboraviti, kako i gde su počeli. Ustalom, Led Zeppelin nikada nije
zaboravio recenziju njihovog prvog albuma od čuvenog muzičkog
časopisa Rolling Stone. Preciznije rečeno, nikada im nije oprostio isti.
Lično mislim, s pravom.
Ovo je tekst podrške za sve bendove koji rade i pokušavaju na
ovim prostorima stvoriti nešto od muzike i ostaviti bilo kakav trag.
Nikada nije lako, ali je poželjno pokušati. Palanka Danas se trudi, ali ne
može, i pored najbolje volje, sama. Znam da ovo čitaju i sa javnih
servisa kod nas i okolišu, te eto prilike da budu malo hrabiji i
istančajnijeg sluha i pruže nešto više prostora rokenrolu. Neće pogrešiti.
Svim rok bendovima, i onima koji to pokušavaju postati, u
novonastupajućoj godini uspeh želi
Vaš Miodrag Marković!

Povezane vesti