Početna » DNEVNA DOZA STRAHA – BORA I ELVIS

DNEVNA DOZA STRAHA – BORA I ELVIS

Svakako da nije uputno živeti, bezmalo lenčariti, u nebrizi i opuštenosti. Sklop ljudskih mogućnosti u virtuelnom svetu je nenadmašiv, ali i nedokučiv. Nekada su dnevna izdanja novina uterivala strah čitaocima sa par dana zakašnjenja, dok dođe vest, dok se odštampa i rasturi pomenuto izdanje, protutnji neki dan. Onda su na red došli novi jahači apokaliptične stvarnosti u obliku televizije i radija, gde se vest širila skoro u trenutku, mada je kašnjenje, ipak bilo evidentno.

Sa pojavom interneta i portala, mobilnih telefona i društvenih mreža, vesti dobijaju novi oblik, odnosno iste se već unapred kreiraju i prezentuju. Ništa više, ništa manje, tačnosti i verodostojnosti nemaju u odnosu na nekadašnju štampu, tv i radio. Uvek su se vesti, kroz tzv. istine, opisivale po potrebi onih koji ih plasiraju i doza dnevnog straha je tu, prisutnost iste se ne meri, ali i ne ograničava, sa stvarnošću koja ih okružuje.

Pre 38 godina Riblja Čorba je na svom četvrtom albumu objavila i numeru O, Kako Je Lepo Biti Glup. Posle skoro četiri decenije od izlaženja navedenog albuma, lako je sumirati utiske. U odnosu na prethodni album Čorbe, ovaj je imao drastični pad, u svakom pogledu. U odnosu na ovovekovna muzička dostignuća, album je odličan. No, tu smo gde smo. U temi O, kako je lepo biti glup, Bora Đorđević se prisećao svojih obavezujućih vojničkih dana, ali sam tekst podriva i tadašnje društvo. Jednostavno, najbolje prolaze oni koji su nezainteresovani za bilo šta, za bilo kakvu promenu, još prostije rečeno, poslušnost se oduvek cenila. Ali, u savremenom elektronsko-digitalnom svetu, ona je nedovoljna.

Ma kako osporavali veštačku inteligenciju, ona je modernom društvu neophodna. No, koliko god hvalili istu, veoma može biti opasna ako se zloupotrebi. Da, pa šta, i Nobel je izmislio dinamit da bi pomogao napretku čovečanstva, a kada je taj isti čovek shvatio koje su prednosti dinamita u vojnoj industriji, Nobel, da bi sopstvenu savest isprao i umirio, ostavio je švedskoj kraljevini pozamašne svote novca za nagrade iz oblasti mira, nauke, književnosti i slično. Veštačkoj inteligenciji, u ovom trenutku, ne nazire se kraj.

GOBLINI U SMEDEREVSKOJ PALANCI

Ovoga meseca objavjen je album Sunset Boulevard, ni manje ni više, od Elvisa Presleya. Na 5 cd-ova, objavljeno je 89 numera i sličnih zapisa od Kralja Roka. Pažljivo sam isti preslušao preko striming platforme na koju sam preplaćen. Utisci za nekoga ko prvi put sluša Elvisa su svakako impozantni. Ja ne spadam u pomenute. Muzički odlično urađeno, produkcijski još bolje, a o vokalima ne treba trošiti reči. Jednostavno, sve je urađeno na najvišem mogućem nivou u ovom trenutku; ni sam Elvis ne bi mogao naći zamerku, da je živ. Samo, umro je skoro pre pola veka, 16. avgusta 1977. Svaka preporuka za slušanje. Pa šta onda valja? Za moj ukus, godine koje sam sabio i muzičko poimanje, pogotovo u svetu rok muzike, mnogo toga. Počev od toga što su stare teme odsvirane u mono zvuku, prebačene u stereo okruženje, što sve numere imaju previše basova u odnosu na vreme nastanka i zapisa istih, što produkcijski kao da je ovog časa izašlo zajedno sa vokalima Elvisa Presleya. Mislim da je savremenizam ubio numere i samog Elvisa, jednostavno, To nije To. Zamislite da nekome padne napamet da vrši doradu Mona Lize i poboljša rad slavnog umetnika Leonarda. Ne sumnjam da bi i to veštačka inteligencija mogla, možda bi i to bilo kvalitetnije u odnosu na original, ali ni To ne bi bilo To.

Nisam nikada bio neki zagriženik za Elvisa, jesam ga slušao i cenio, ali da sam ga nešto posebno voleo, slagao bih. Pa, kakve onda veze imaju pretnje sa raznoraznih portala, numera Riblje Čorbe i novo izdanje Elvisa? Ima, ko želi da razume, shvatiće… Pretnje kroz apokalisu ove naše male kugle u bezvremenskom sazvežđu svemira, kroz danonoćno zatupljivanje, što izmišljenim, što docrtanim vestima, neće biti dovoljno, ma koliko bili glupi i poslušni, veštačka inteligencija na opasnom putu je da nam kreira živote i opredeli kako ćemo živeti. Bez glavobolje, bez emocija i izbora, servilno i bez strasti, da li je to budućnost kojom hodimo…

Imajući u vidu da sam proletos pisao o Dugmetu i njegovoj mešavini glasova sa pok. Dino Dvornikom, a sve u iščekivanju novog Elvisa, eto i on je pristigao u novom i soficiranom digitalnom izdanju, očekujem da od mog kolege i prijatelja Živana Miloševića dobijem prekor u vezi predviđanja, jer u našem bliskom okruženju zna se ko samo ima pravo na to. Svakako, to nisam ja.

avgusta u Petrovcu…

Miodrag Marković

You may also like