POP MAŠINA – NA IZVORU SVETLOSTI – POSLE POLA VEKA

POP MAŠINA – NA IZVORU SVETLOSTI – POSLE POLA VEKA

Gledao sam u njegove duge, tanke prste, bio je smiren i
nekako tiho ugodan. Seda, proređena kosa, davala je poseban
značaj izgovorenim rečima: „Vidi, tamo gde odlazim, nema
povratne karte. A, vala, dosta je i bilo. Ne, nisam se umorio od
sebe samog, već od ljudi i njihovog licemerstva. Ma, kakva ljubav,
drugarstvo, revolucija, sve se to, na kraju svakog ljudskog stiha,
svodi na maleni grumen zlata, par srebrenjaka ili ispisan ček.
Kada si mlad, u sve veruješ, kada uz starost i neko iskustvo
stekneš, ne veruješ nikome. Kada si mlad protiv svega se buniš.

Bio sam odmetnik u svim svojim pričama,  uvek protiv drugih za
koje sam smatrao da ne zaslužuju moje poverenje, da bih na
kraju, ipak, shvatio da sam uglavnom zborio protiv sebe. Ti si
jedan od retkih koji povremeno svrati. Ne pada mi teško samoća,
odavno sam svikao na nju. Drago mi je što ima još ljudi koji vole
muziku. Evo ti jedan mali dar iz moje skromne kolekcije ploča.
Meni odavno više i ne treba, gramofon mi ne radi, tako da
nemam, i da hoću, na čemu je slušati“. I ne gledajući šta je u kesi,
zahvalio sam mu i otišao. Tek kada sam stigao kući video sam da
se radi o albumu Na Izvoru Svetlosti benda Pop Mašina. Daleko
da je gramofonska ploča bila u idealnom stanju, ali je zvuk bio
sasvim podnošljiv, omot nije bio zavidan, ali ono što je meni
privuklo pažnju je da je ista izdata tačno pre pola veka. Meni je to
sve, nekako, promaklo ispod mog radara. A nije trebalo…
Pop Mašina je osnovana 1972. godine i kroz nju je
prodefilovao popriličan broj poznatih muzičara u malom
vremenskom periodu postojanja pod tim imenom, u svega šest
godina, kao što su Raša Đelmaš, Oliver Mandić, Vidoja
Božinović… No, frontmen benda, alfa i omega istog, bio je Robert
Nemeček, basista i pevač sastava. Pop Mašina imala je saradnju
i sa drugim bendovima, no ponajviše sa grupom Svremena Na
Vreme, odnosno Ljubom Ninkovićem. Inače, Pop Mašina je jedna
od prvih rok grupa sa tvrdim zvukom, odnosno kroz svoj ne baš
veliki opus (dva studijska i jedan živi album) svakako je ostavila
traga u jugoslovenskom roku, pogotovo u tzv. progesivnom roku.
Četiri godine nakon prestanka sa radom, Nemeček je sa braćom
Božinović osnovao hard rok bend Rok Mašina izdavši jedan
studijski album. Bend Pop Mašina je bio prvi jugoslovenski bend
koji je izdao i živi album 1976. godine pod nazivom Put Ka Suncu.

Album Na Izvoru Svetlosti snimljen je u ljubljanskom studiju,
u produkciji Ivo Umeka i Roberta Nemečeka, a izdala ga je
Založba kaset in plošč RTV Ljubljana. Zanimljivo muzičko štivo,
pogotovo gledano 50 godina unazad, nudi jedan interesantni
presek progresivnog rok dešavanja, ne samo na ovim prostorima,
nego i šire. Da li su vidljivi uticaji stranih muzičkih bendova, istog
ili slično sadržaja, poput grupe Yes, Pink Floyda, Jethro Talla i
drugih? Svakako da jesu, ali nisu dominantni. Uticaj džeza,
odnosno same psihodelike je neizostavan, ali je Robert Nemeček
na svoj način provukao, vešto balansirajući između svetskih
trendova i jugo načina sviranja, uvek začinivši malo drugačije
svoju muziku, koja je kasnije Pop Mašini davala prepoznatljivi
imidž.
Album otvara numera Vreme za nas, umerenog ritma, tvrdog
rok zvuka, muzika sunca u ranu zoru, preko burnog mora, kao da
isplivava kroz sećanja kojim je putem išao i otac tekstopisca. U
šest minuta zanimljivog aranžmana, te posebno karakterističnog
preklapanja solo gitare i klavijatura daje jednu zanimljivu
raznovrsnost samoj temi. Inače, klavijature je svirao niko drugi no
Slobodan Marković, naš čuveni aranžer, kompozitor i pijanista.
Druga numera na albumu je sjajna bluz tema, Negde Daleko,
snimljena uživo na nastupu benda u beogradskoj Hali sportova
prvih dana januara 1974. godine. Zoran Božinović na solo gitari
došao je do punog izražaja u svom onom zanosu koji samo
iskonski bluz može podariti mladom biću. U samo dve strofe
numere, tema diše skoro punih sedam minuta. Negde daleko novi
dan čeka, tražeći slične ljude. Mislim da iz ove numere je svoja
kasnija nadahnuća izvlačio Nenad Zlatanović, vođa odličnog
benda Texas Flood.

Rekvijem Za Prijatelja napisao je Ljuba Ninković. Primat se
daje klavijaturama, odnosno orgulje nas uvode u tužnu temu.
Numera je posvećena pevaču grupe San, Predragu Jovičiću koji
je u Nišu od strujnog udara preminuo na sceni. Ipak, ostaje
sećanje, ta zlatna nit, kao lire stih, u večnost uvodi nesrećnog
mladog čoveka.
Drugu stranu gramofonske ploče otvara tema Sećanja.
Nema preteranog natpevavanja, par stihova, u umerenom ritmu,
na trenutke se zbrzaju par rifova i kratak solo, uz čiste vokale
Nemečeka. No, tu je ipak očigledno da je isključivo muzika u
prvom planu, da vokali prate nju, a ne obrnuto, uz kratak tekst koji
slike prožima kroz zvuk, dajući čudan narativ prošlosti i ništa više.
Sledeća tema je Na Izvoru. Petominutni instrumental koji me
neodoljivo podseća na Albatros benda Fletwood Mac iz daleke

  1. godine. Umirujući instrumental, lepršavost solo gitare i
    izuzetnost klavira daju posebnost samoj numeri. Smirenost teme
    kao da nudi omaž samom vremenu. Pretposlednja numera je
    Zemlja Svetlosti, brzi hard rok koji kroz apokaliptičnost same
    numere opominje šta će se desiti kada svet ostane bez ljudi,
    dečjeg smeha, kada opuste svi parkovi, sunca niotkuda. Razležan
    cvrkut neizostavnih ptica u središnjem delu songa, kao da
    upozoravaju na sav mogući besmisao koji čovek može izgraditi
    oko sebe. Kada svi odu u zemlju svetlosti, neće biti onoga koji će
    moći ispričati priču o cveću, sunčanom danu i slično.
    Jednostavno, neće biti nikoga.
    Album okončava tema Kraj II koja se, više no logično,
    nadovezuje na prethodnu numeru. Mladić shvata da, ako je već
    sve gotovo, ako svet nestaje u onom prepoznatljivom obliku, da
    bar tu poslednju noć podeli sa voljenom osobom. Ipak, nije ni to

sve tako jednostavno, jer i kraj može se razvući, ne samo na noći
i dane, godine, već na vekove. Tražeći po svetu Čoveka, možda
je sve to samo iluzija, možda se stolećima traži nešto i ko što ne
postoji, imaginarno snoviđenje u želji čovečanstva da opstane po
svaku cenu.
Robert Nemeček, Zoran Božinović i Mihajlo Popović, uz
svesrdnu podršku Ljube Ninkovića i Slobodana Markovića ima li
su i te kako šta reći i pokazati. Možete se složiti ili ne, voleti Pop
Mašinu ili ne, no teško se može poreći da nisu bili ispred svog
doba.
Nije bilo vremena da o utisku sa navedene ploče obavestim i
mog starijeg poznanika. Jesenas je otišao tamo gde se ne traži
povratna karta za život. Zar je važno ko je i šta je. Pripadao je
ljudskom rodu, onom boljem.
Život nije ono što želiš, već ono što ti se zgodi.
Miodrag Marković

Comments

No comments yet. Why don’t you start the discussion?

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *